Samo uključi svoju SVETLOST!

Kada te neko grdi, ponižava te,
Kada ti neko daje savjete, koje nijesi tražio,
​Kada neko smatra da si kriv za njegovu bol,
Kada ne slušaju tebe, beskrajno govoreći samo o sebi,
Kada te upoređuju sa drugim ljudima,
Ignorišu, osuđuju ili ismijavaju tvoje misli i osjećanja.

Zaustavi se. Udahni duboko.
​Znaj, da je to njihova bol, a ne tvoja.

Znaj, da vide jedini san, koji mogu da vide, dok se ne probude,
Znaj, da oni ne znaju tebe, već svoje iluzije.

Možda im je teško da vole sebe.
Možda traže potvrdu svoje vrijednosti spolja.
Možda su razjedinjeni sa svojim disanjem, tijelom, dragocjenom vitalnošću, i svojim istinskim predodređenjem.
Možda oni žive u dualnom svijetu dobrog i lošeg, ispravnog i neispravnog, uspjeha i neuspjeha.
Možda su zaboravili jednostavnu radost postojanja.

Možda razumiješ to.
Možda si ti već bio tamo, gdje su oni sada.

Ne pokušavaj da ih mijenjaš. Oni se ne mogu mijenjati.
Ne pokušavaj da ih ispravljaš. Oni ne traže da budu ispravljeni.
Što ih više pritiskaš, oni će te više odgurnuti.
Nemoj da se upleteš u njihovu mrežu patnje.
Budi jasan, čak i saosjećajan, bez pritiska na bilo koga.

​​Normalno je da su uznemireni. To je zaista tako.
Daj im slobodu da budu uznemireni.
Normalno je da su razočarani u tebe.
Daj im slobodu da budu razočarani.
Normalno je da te osuđuju. Neka budu slobodni i u tome.
Budi slobodan u izražavanju svojih misli i osjećanja!
Dozvoli sebi tugovanje, ljutnju, sumnju, da si kriv.
Neka sve ove dragocjene energije proteknu kroz tebe.
One neće uticati na tebe, kada im dozvoliš da se slobodno kreću.

Da, na tom putu srešćeš mnogo čuvara vrata.

U svakom slučaju, idi svojim putem, i dozvoli drugima da idu svojim.
Ne treba da im objašnjavaš ili da ih štitiš.
Budi svoj u tim teškim trenucima.

Ne bori se sa tamom: jer kakva god da je, ona nema nikakvu moć.

Samo uključi svoju SVJETLOST!

Džeff Foster

Čvorovi straha: Šta treba znati o energetskim blokovima

Često na nivou unutrašnjeg osjećaja shvatamo da postoji nešto, što nam ne dozvoljav da na vrijeme donesemo ispravnu odluku, neko stopiranje.
Da postoji neki nesvjesni mehanizam, koji uključuje sumnju u sopstvene sposobnosti, kao da unutra nešto šapuće:

​”Ne sada, uradiću to drugi put, ne, to nije za mene, nije moje.” itd .

Koliko puta vam je razumijevanje došlo kada je “prošao voz”? Koliko vas je puta kašnjenje udaljilo od uspjeha?

Dakle, šta ili ko vas primorava da oklijevate?

​​Nije tajna da čovjek nije samo fizičko tijelo već je složen sistem interakcije različitih vidova materije, koje se na određeni način kombinuju i stvaraju, nevidljive golim okom, sasvim opipljive energetske tokove.

​U istočnoj medicini ih zovu meridijanima. Imaju tačke ulaska, interakciju i izlaska u fizičkom tijelu čovjeka, koje se zovu energetski centri ili čakre.
Od snage i cjelovitosti tih tokova zavisi naše zdravlje kako fizičko tako i psihičko. Ali nekad postoji zastoj u kretanju, ili formiranju takvih tokova.

Sa stanovišta ezoterike kao rezultat takvih narušenja, iz više razloga, kod čovjeka se pojavljuju blokovi ili energetski čvorovi, koji mijenjaju pravu vibracije nekog određenog organa i čovjeka u cjelini, to što se zove aura. Protok energije koji dolazi u takve čvorove, iskrivljuje se, slabi ili je čak poništava. To je jedan od uzroka pojave bola, pa čak i bolesti.

A na psihičkom nivou dolazi do promjene biološkog impulsa, pojavljivanja negativnih emocija. Zamislite da je energetski čvor neka vrsta prizme koja fokusira određen spektar izlučenja.

To je kao da zamislimo tok energije u obliku bijele svjetlosti, koja ima u svom sastavu 7 boja spektra koje se prelamaju, rasprostiru kao duga. Drugim riječima, u zavisnosti od ugla prelamanja vidimo neku pojedinačnu boju ( na ovome je zasnovana spektralna analiza objekta).

Danas ćemo razmotriti jedan od uzroka takvog “prelamanja”, koji se pojavljuje na vibraciju straha, i formira kod čovjeka “čvor straha”.

Kako i kada počinje da se oglašava kod čovjeka vibracija straha?

Kod nekih ljudi to se dešava još u utrobi majke, ako se ona boji porođaja, ne žele da rađa, razmišlja o abortusu, i tako dalje.

Tada se pokreće mehanizam formiranja čvora straha. U tom slučaju, glavna veza između majke i djeteta je pupčana vrpca – to je takođe i glavni energetski centar. Naime u njemu se lokalizuje blok. Složićete se, da nam je svima poznat osjećaj nelagodnosti u stomaku u trenutku kada smo se nečega prepali? To je njegova manifestacija.
Sledeća etapa – je trenutak rađanja, kada dijete prolazi kroz porođajni kanal majke. Kada faktor straha kroz bol pokreće fazu samoodržanja, i aktivira lučenje adrenalina u krvi, aktivirajući samim tim sve žlijezda u organizmu. Osjećaj bola, emocija straha oslobađa moćan protok životne energije, u to isto vrijeme dešava se “čipovanje” osnovnog energetskog centra čovjeka, direktno povezanog sa kretanjem životne energije čovjeka.

Treba napomenuti da je za bol i radosti kod nas odgovaran jedan isti centar u mozgu. Nije slučajno što i zbog boli i radosti, vrištimo “jao!”. Sa tim se objašnjava i to da je izraz lica kod plača i smijeha isti, i od straha i od radosti počinjemo da plačemo.

U idealnom slučaju, dijete, koje su očekivali i željeli i koje je majka očekivala ne plašeći se trudnoće, rađa se bez čvora straha, to mu dalje obezbjeđuje srećnu sudbinu. Pošto se tada mehanizam za samoodržanje aktivira pod uticajem endorfina, kao posledica toga dijete ne osjeća nikakav bol (nešto slično anesteziji), i rađa se u stanju euforije. Za tu djecu trenutak rađanja može se uporediti sa najvećim zadovoljstvom.

Uzgred, djeca rođena carskim rezom, djelimično zaobilaze vibraciju čvora straha, imaju prilično visok prag bola i prilično su neustrašiva.

Životna energija to je zlato života, koja se sakuplja u čovjeka tokom života duše, tokom mnogobrojnih reinkarnacija. To je njeno iskustvo, koje malo po malo, kao biser, raste u energetskom prostranstvu. Gustina ove supstance opredjeljuje snagu ličnosti i izražavanje njenih sposobnosti. ​
Gdje se čuva?

Mnogi su čuli ili čitali o energiji Kundalini. Ovaj pojam je preuzet iz joge.

Da, Kundalini energija – to je naša zaliha životne energije o kojoj je riječ. Ona se “čuva” u prostoru između bešike i genitalija, u prvoj čakri (u sredini), drugaćije se zove Muladhara (kod Slovena – Izvor). Tu se nalazi jedan od najvažnijih centara – čvor nervnih završetaka, dva najveća limfna čvora. Neka vrsta srca života “nuklearni reaktor”. Kod žena, je griju jajnici, kod muškaraca prostata. Zato je rad ovog centra povezan sa polnom sferom.

Gde je usmjerena? Što ne čudi smjer ove energije ide na dolje, kada čovjek stoji, samim tim obezbjeđuje izlaz (izbacivanje prerađene energije). Kada čovjek leži, proces izlaza se usporava ili preraspoređuje. Zato se bolesnik stavlja u krevet. Kako bi se smanjila potrošnja životne energije.

U principu, kretanje i raspostranjenje ove energije može da se uporedi sa vodonapojnim tornjem. Prvo, se energija uvuče u energetski kanal duž kičmenog stuba, pri tom osjećamo nalet radosti, euforije i topline u kičmi.

Zatim se “uključuju” (zagrijevaju) endokrine žlijezde, što pokreće proces kretanja i interakciju drugih oblika energije, koje su uvučene svaka od svog centra, po osnovnim energetskim meridijanima, za obezbjeđenje životne aktivnosti organizma. Nakon toga, izvodi se kroz prvu čakru, na fizičkom planu to je mesto u blizini anusa.

Životna energija, kao što je već ranije rečeno, postoji u čovjeku u ograničenoj (zarađenoj) količini, ima spiralni oblik puža ili opruge, njen spektar vibracije je crven. Ona ravnomerno ističe po mjeri neophodnosti i rashoduje se.

Svaki put, kao puls, ta energija hrani naš organizam, prolazeći pri tom kroz čvor straha, ona uvlači tu vibraciju, što narušava njen osnovni “zvuk”.

Na primjer, želja za materijalna ili druga dobra rađa zavist, ljubav se preobražava u ljubomoru, velika želja da se bude iskren pretvara čovjeka u lažova, i tako dalje.

Ako se bavite tehnikama za podizanje ove energije, nadajući se da će se napumpati Muladhara centar, onda ste u zabludi. Sa čvorom straha u tom trenutku vi jednostavno rasipate vaš životni izvor. Štetna ili nepravilna praksa narušava kretanje protoka, stvara negativne posledice po vaše zdravlje, uništava vašu energetsku zaštitu.

​Prevela: Beba Muratović – bebamur.com

Duša – Putovanje posle smrti

Šta nas očekuje posle zamaljskog postojanja?

Ovo je jedna od najvećih misterija koja interesuje čovječanstvo. Jer svakome od nas predstoji da pređe zemaljsku granicu, koja dijeli žive i mrtve. Sve religije nam obećavaju zagrobni život – život duše, oslobođene od okova tijela. Ali, čovjek rođen u eri tehničkog progesa zahtijeva, da nauka odgovori na vječno pitanje:

Da li čovjek ima besmrtnu dušu?

Prikaz o prelijepom životu posle smrti zanimao je Ijude svih rasa, u svim vremenima, na svim kontinentima. Od preko hiljadu danas poznatih religija nema ni jedne koja ne govori o zagrobnom životu umrlih.

Obratimo se pravoslavlju. Po njegovom učenju čovjek se sastoji iz tri dijela, to su: tijelo, duša i duh.

Protojerej Konstantin Parhomenko: “Duh je nešto Više što postoji u čovjeku, to što se može nazvati Božija energija, Iskra Božija u čovjeku. Duša je to što nas povezuje sa živim svijetom, to je niz psihičkih osobina, duša je psiha. A tijelo je naša materijalna dimenzija.”

Najstarija svjetska religija judaizam dijeli dušu na dva nivoa. Prvi nivo nalazi se isključivo u oblasti vjere.

Rabin Jozef Hersonski: “Mi dijelimo dušu na dva nivoa, postoji taj dio duše, u koji samo vjerujemo, ne možemo je nikako osjetiti, samo možemo biti ubijeđeni da ona postoji. To su neke nematerijalne sile koje Bog šalje da bi oživio naše tijelo. A postoji i dio duše sa kojom se susrećemo, u krajnjem to je sve ispoljavanje, to je taj dio duše koji neposredno upravlja cjelinom. To su naša osjećanja, naše misli, naši motivi, naše želje, sviđanje i nesviđanje, voljenje ili nevoljenje. To je dio duše za koju nije potrebno vjerovanje, nju znamo, vidimo je, susrećemo se sa njom.”

Islam takođe govori o duši. U besjedi sa prorokom Muhamedom, Svevišnji razjašnjava pojam duha (Ruh).

Imam Šamil Apautinov: “Ruh – duša, to je projavljivanje tvog Gospoda, to je to što se odnosi na tvog Stvoritelja, što se odnosi na Tvorca svevišnjeg. Na horizontu spoznaje, on je beskonačan, nedostižan, ali treba da mu stremimo u svakom slučaju. Postoje stvari što se tiču samo Svevišnjeg, i tiču se Boga. Jedna od tih stvari, tih momenata, je Ruh, duša. Sa stanovišta Islama, duša je Božanska čestica unutra nas.”

Budisti imaju svoju posebnu predstavu o tome šta se dešava sa čovjekom posle smrti fizičkog tijela.

Buda Badmaev (starešina budističkog hrama u Sankt Petersburgu): “Mi imamo svijest, svijest koja manipuliše sa spoljnim svijetom, spoznajući ga. Na taj način sveukupnost te svijesti, možemo predstaviti kao neku koponentu naše duše.”

Ne govore samo religije o duši. Nauka je takođe zainteresaovana za tu suptilnu materiju. Pošto su naučnici navikli da imaju posla sa tim što se može razdijeliti, izmjeriti instrumentima, ponoviti ogledom, njihovi zaključci su oprezni.

Dr Valerij Sljozin: “Duša se naravno osjeća, za to što ima puno indirektnih dokaza: kada slijepi čovjek za vrijeme kliničke smrti odjednom vidi sebe sa strane, a zatim ponovo biva slijep. On detaljno opisuje tu sliku. Ima mnogo takvih slučajeva. Ali šta je to, mi ne znamo. Nemamo instrumente kojim bi izmjerili to stanje.”

Međutim, mnogi veliki naučnici svijeta a među njima otac kvantne teorije Maks Plankt i tvorac teorije relativnosti Albert Ajnštajn su priznavali: što su dublje pronicali u tajne univerzuma, tim su jasnije osjećali prisustvo neke nevidljive sile, kojoj su potčinjene sve kosmičke i makrokosmičke pojave i zakoni. Njihov zaključak je: Ne smije se negirati to što nauka nije u mogućnosti da objasni.

Danas se naučnici drže gledišta po kojem posle čovjekove smrti se izdvaja neka emanacija, koja duhovnim putem napušta tijelo. Možda upavo na takav način se pojavljuju duhovi, priviđenja. O njima pričaju hiljade i hiljade svjedoka i nijesu to uvijek Ijudi sa razvijenom umjetničkom maštom. Pojavile su se čak fotografije duhova. Mnogi od tih snimaka su očigledni falsifikati. Ali nije malo i takvih fotografija koje dovode skeptičare u nedoumicu. Šta je to? Materijalizacija neupokojenih duša?

Poznati su mnogi načini opštenja sa drugim svijetom. Na primjer, kontakti preko posebnih posrednika, medijuma, spiritualnim seansama. Oni su obavijeni maglom mistike. Objašnjenje mehanizma opštenja, prosto ih prihvataju, vjeruju. Svjetske religije su oprezne sa direktnim kontaktom sa zagrobnim svijetom. Pošto je to kako kažu susret sa demonima, neupokojenim dušama. Pošto zbog grehova nijesu dobili upokojenje nebesko.

Protojerej Konstantin Parhomenko: “Znamo da postoje besi, i postoje anđeli. Za mnoge Ijude postajanje besova nije očigledno. Ali, kako su govorili drevni oci, najlukaviji potez đavola je da ubijedi Ijude da on ne postoji. Neću da navodim konkretne primjere iz svog života, ali kod mene su bile takve pojave. Za mene veoma strašne i žalosne, koje se potpuno uklapaju u okvire pravoslavne demonologije, proučavanja drugog, tamnog svijeta.”

Ipak, Ijubopitljivost je jača od straha. U XX vijeku istraživači su se naoružali instrumentima koji su im omogućili, da zavire u tamni svijet, da izvuku duhove rukama, stave ih na vagu i čak poslušaju. Godina 1901. američki etnograf Valdemar Bogoras, opremljen najnovijim izumom Edisonovim fonografom, dolazi u Sibir. Proučava šamane koji znaju da prizivaju duhove. Naučnik je uključio fonograf, šaman ubrzavajući tempo, postao je budan, počelo je prizivanje duhova. Posle nekog vremena pri preslušavanju, na fonografu je otkriveno mnogo stanih glasova. Na tom zapisu glas šamana zvuči kao iz daljine, a glasovi duhova su znatno bliži i jači. Materijali ekspedicije su isključivali sumnju u greške.

Pod utiskom zapisa duhova pronalač fonografa Edison pokušao je da razvije u tom smjeru istraživanja. Nekoliko godina prije svoje smrti radio je na instrumentu za bilježenje kako je on pisao “životnih jedinica”, kojima se puni Vasiona posle smrti Ijudi. U svom dnevniku je otkrio svoje snove: “Nekada ćemo moći pronaći instrument toliko osjetljiv, da bi na njega mogla djelovati ličnost koja se sačuvala posle smrti. ”

To se i desilo. Ali posle mnogo godina, 1959.. Šveđanin Friedrich Jürgenson snimao je za svoj film pjevanje ptica. Za to je koristio jedan od najsavremenijih magnetofona tog vremena. I odjednom, preslušavajući snimak je otkrio nešto čudno. Slušao je ponovo, i ponovo i odjednom prepoznaje glas svoje majke koja govori na njemačkom: “Pratimo te Fridelj, moj mali Fridelj. Čuješ li me?” Nije bilo nikakve sumnje da je to stvarno majčin glas. Jürgenson ne može da vjeruje: Da li je već napravio otkriće?

Tokom sledećih godina snimio je stotine paranormalnih glasova, i predstavio trake na međunarodnu konferenciju. Ubrzo Jürgenson publikuje senzacionalne knjige: “Glasovi Vasione” i “Radio kontakt sa mrtvim”. Uspjeh knjiga je iznenađujući. Mada su se kod skeptika pojavila pitanja: Zašto su glasovi dozvolili da ih zapiše baš taj Šveđanin? Možda on zna kakva posebna mjesta ili ima specijalnu aparaturu? Ili je on režiser zvuka, bistavo zna da koristi tehniku i specijalne efekte i jednostavno zaluđuje publiku.

U SSSR-u saopštenje o radio kontaktu sa zagrobnim svijetom, kategorički su negirali. Kao nenaučno šarlatanstvo. Mistika se nije uklapala u materijalističku sliku svijeta. I odjednom kao grom iz vedrog neba: Direktor instituta eksperimentalne medicine akademik Natalija Behterjeva izjavljuje:

“Duša postoji. ”

To otkriće osobe svjetskog glasa naravno da nije objavila sovjetska štampa. Ali, ubrzo je postalo poznato zapadnim kolegama, gdje su se istraživanja te teme, provodila već mnogo godina. Sredinom 70-ih izašla je knjiga profesora filozofije i psihologije dr medicine Ravmond Moody-a ” Život posle života”. To je ispitivanje Ijudi koji su preživjeli kliničku smrt. Čega se najčešće oni sjećaju na svom putovanju van granica života: Lebdjenje nebesima. Kretanje kroz tunel. Susret sa mrtvom rodbinom, svjetlećim bićima. Slika iz prošlog života i neželjenje da se vrate nazad.

Moody pretpostavlja da podudarnost slika nije slučajna. Ona odražava realnost postojanja života posle smrti. Međutim mnogi istraživači ne dijele to gledište. Smatraju da su sva ta viđenja, halucinacija.

Oktobra 2012. poznati američki časopis “Newsweek” publikovao je zapažanje veoma autorativnog čovjeka u naučnom svijetu. Dr Eben Alexander, neurohirurg i predavač na Harvardu nikada nije vjerovao u fenomen izvan -tjelesnog iskustva. Ali, sve se promijenilo posle toga kada je u jesen 2008. sam pao u komu, nedjelju dana se nalazio na ivici života i smrti i lično doživio sve to, na što se predhodno kritički odnosio.

Dr Eben Alexander: “Bez obzira što je moje tijelo bilo u komi, kora velikog mozga se otvorila. Sam mozak je produžio da radi. Preselio sam se u drugu znatno veću Vasionu, u čije postojanje nikada nijesam ni posumnjao. Mistična dimenzija, koju sam posjetio, veoma je ličila na mnogobrojne opise Ijudi koji su preživjeli kliničku smrt, ili druga granična stanja. Za to se nema nikakvo naučno objašnjenje.”

Da li je slučajno da se opreciona sala češće nego druga mjesta ispostavlja područje mističnih dimenzija. Pacijenti nerijetko pričaju hirurzima o tome da su za vrijeme operacije vidjeli sve što se dešavalo oko njih. To je tkz. fenomen izlaza iz tijela. Naime, on je nekada uvjerio akademika Behterjevu o postojanju duše:

“Doktori ne znajući kako da objasne tu činjenicu primorani su da priznaju: Dok se čovjek nalazi u besvjesnom stanju njegova duša napušta tijelo, i lebdi ispod plafona operacione sale. Ponekad uspijeva da ode izvan predjela bolnice. ”

Profesor dr Andrej Gnjezdoilov: “Pozvali su me da pregledam jednu pacijentkinju kojoj je za vrijeme operacije stalo srce, imala je kliničku smrt i dugo nijesu mogli da proradi srce. Tokom operacije pacijentkinja je osjetila pritisak i našla se iznad operacionog stola. Pri tom ona je vidjela šta se dešavalo okolo. Jedan od Ijekara je tada rekao: “Srce je stalo. “. Ako je srce stalo, znači da je ona umrla. I nju je zahvatio ogroman užas, zato što nije uspjela da se oprosti sa svojom majkom i sa svojom malom kćerkom.

Na neshvatljiv način iz operacione sale pacijetkinja se obrela u svom stanu 50 km daleko od bolnice. Vidi svoju majku i kćerku, čuje zvono na vratima. Komšinica je donijela djevojčici haljinicu na poklon. Djevojčica ide prema haljinici i lomi čašu sa čajem. Djevojčica je uznemirena i plače. Ona prilazi djevojčici miluje je po glavi i govori: “Mašenka to nije najveća nesreća na svijetu. “. Djevojčica se okreće prema njoj, kao da ništa nije vidjela. Odjednom ona se sjeća da nije vidjela svoju ruku kada je mazila djevojčicu. Nije čula svoj glas, kada se obraćala djevojčici. Tada odlazi do ogledala i ne vidi samu sebe. Žena je sa užasom shvatila da joj je tijelo ostalo na operacionom stolu. Tada se obrela u bolnicu, njezino srce je ponovo počelo da kuca.

Pitali smo je da li se slaže da lično obavijestimo rodbinu da je sve dobro prošlo.
Rekla je: “Naravno, blagodarim vam. “.

I ja odlazim njezinoj kući i srećem babu i pitam je šta je tada radila, da li je komšinica došla? Odgovorila je: Da, došla je i donijela haljinicu djevojčici. Odkuda vi to znate? I sve se do detalja poklopilo.”

Ali, naučniku je malo da prizna da duša postoji. On želi da sazna gdje, u kom tjelesnom organu se nalazi? Iz kojih se elemenata sastoji? Čime se hrani? Mozak, to je prvo što pada na pamet. Mozak, najorganizovani, najregulatorniji, nevjerovatno složeno ustrojen sistem bez koga ne možemo postojati. Međutim, nijesu svi naučnici uvjereni u to da duša baš obitava u mozgu.

Amerikanka Linda Russek je ubijeđena, da duša obitava u srcu. Dr Russek je proučavala pacijente koji su preživjeli operaciju presađivanja srca. Ti pacijenti su posjedovali simptomatiku, koja je potpuno kod drugih odsustovala. Na primjer, oni su na neki način primali bolest svog donatora. Počeli su da drugačije osjećaju mirise. Pri tom promijenila im se privrženost za jednu ili drugu hranu. I sposobnost da prave razliku u ukusu hrane.

Uvjerljivi dokaz za tu verziju dr Russek navodi u svojoj knjizi: “Kod srca”. Spominje istoriju djevojčice kojoj su presadili srce ubijene posle žestokog ubistva. Posle operacije djevojčicu su mučili košmari. U glavi su se pojavljivale jasne slike nekog ubistva. To stanje je postalo intezivno. Na kraju njezin psihijatar je pozvao policiju i detaljno ispričao to što je čuo od djevojčice. Upravo, zahvaljujući tome ubica je otkriven.

Čak ni ta upečatljiva priča ne daje konačan odgovor na pitanje: Gdje obitava duša? Još jedna popularna verzija je, u krvi. Krv hrani svaku ćeliju našeg organizma. Ezoteričari su odavno primijetili da ta misteriozna tečnost posjeduje sposobnost da sakuplja i predaje preko pokoljenja različitu informaciju. Krvna grupa koju je čovjek dobio rođenjem se ne mijenja do smrti. Nije slučajno da su sa krvlju povezani mnogi religiozni obredi, od postanka svijeta do naših dana.

Rabin Jozef Hersonski: “U Petoknjižju, Bibliji, postoji takva fraza: Ne smije se jesti krv jer je duša u krvi. Ali, ovdje imamo posla sa igrom riječi sa različitom upotrebom riječi duša, danas i prije 3500 godina kada je bila napisana Tora. Jer su tada pojmom duša zvali živo tijelo. I kada u Petoknjižje nalazimo frazu: “Duša je u krvi”, želimo reći da su osnovne životne funkcije, za predaju životne snage, nalaze se u organizmu, u tijelu, u krvi. Danas u savremenom jeziku dušom zovemo nešto drugo. Dušom zovemo taj impuls koji daje život cjelini.”

Tako krv kao sjedište duše, je slika. Biblijska metafora. Dakle, treba li uopšte tražiti odgovor na to pitanje? Kada su u jednom interviju o tome pitali akademika Nataliju Petrovnu Behterjevu ona je odgovorila:

“Sve će to biti gatanje u tozu od kafe. Može se reći da se duša nalazi u cijelom organizmu, ili van organizma, negdje blizu. Mislim da toj supstanci nije potrebno mjesto. Ako ona postoji, onda je u cijelom tijelu, nešto što prodire kroz cio organizam, nešto što ne ometaju ni zidovi, ni vrata, ni plafoni. ”

Svjetski poznati psiholog i psihijatar Stanislav Grof nauičnim traganjem duše bavi se više od 40 godina. U početku je ispitivao granična stanja, preko svjesnog i podsvjesnog. Potom je pronašao rasprostranjeniju tehniku prodiranja u tajne čovječije duše.

Stanislav Grof: “Duša to je nešto nematerijalno, ona se ne smije dodirnuti ili gledati. Ona se zaista nalazi unutar nas, ali se ne može odrediti njezino konkretno mjesto. Ona se nalazi u drugoj dimenziji, možda u toj u koju svi mi odlazimo posle smrti.”

Naučnici priznaju dok nauka ima samo indirektne dokaze o postojanju duše, pitanja će biti više nego odgovora. Neosporno da u svima nama postoji neka duhovna supstanca po kojoj se razlikuje jedan čovjek od drugog. Ali ja nemogu reći šta je to. Nauka se bazira na odgovorima koji se mogu eksperimentalno dobiti. To znači da mi moramo napraviti oglede i analizirati rezultate. U slučaju duše, po mom mišIjenju, to je nemoguće da se uradi.

Na kraju, kako se može provjeriti to što nema materijalnu ili vidnu potvrdu. Uprkos toga takvi pokušaju je uporno preduzimaju. Duša se može na određeni način registrovati. U krajnjem tokom zadnja dva vijeka u istoriji čovječanstva bili su ostvareni uspješni pokušaji, da se ona zabilježi pomoću fotografije, snimka, na filmu fotoaparata, pomoću savremene tehnike. Pokušaji da se ona nekako registruje pomoću nekih drugih instrumenata.

Vaganjem duše bavili su se još drevni egipatski bogovi. Taj proces je naslikan na svitcima od papirusa u “Knizi mrtvih”. Na jednom tasu vage je srce preminulog. To jest, sjedište duše. A na drugom tasu pero boginje Maat, simbol pravde. Ako je težina duše u ravnoteži sa pravdom, preminuli se upućuje u raj. U suprotnom slučaju čeka ga pakao.

Najpoznatiji naučni eksperiment mjerenja duše, pripada američkom Ijekaru Duncan MacDougall-u, sa početka XX vijeka. On je izmjerio pet pacijenata u trenutku smrti i tri minuta posle nje. Mjerenja su pokazala sa prestankom životnog rada mozga, tijelo je postalo lakše u prosjeku 22,4 gr. Možda to i jeste težina duše?

Odgovor nije očigledan, u trenutku smrti čovječije tijelo stvarno gubi težinu, ali taj fenomen se lako objašnjava materijalnim uzrocima. Među kojima su stvarni procesi koji se odvijaju u organizmu. Danas procedura mjerenja duše na vagama, izaziva samo osmijeh. Od tada su se pojavili naprednije metode.

Godine 1939. u svojoj kućnoj laboratoriji naučni par Simon i Valentina Kirlian otkrivaju metod GRV, fotografisanje pomoću elektromagnetnog polja. Koji omogućava da se vidi aura živih i neživih objekata. Naučnici su zavirili u svijet do tada zatvoren za naše oči, i susreli su se sa mnogo novih zagonetki.

Klasičan primjer: Uzimaju list biljke i odrežu neki dio. Šta se dešava? Vidljiva aura cijelog lista izvjesno vrijeme je sačuvala oblik početnog stanja. U naučnoj literaturi svjetlosno izlučivanje objekta, nazvali su Kirlianovim efektom. Efekat daje mogućnost da se u realnom vremenu posmatra energetsko polje živog čovjeka, njegova aura.

Profesor dr Konstantin Korotkov: ” Kada se 90-ih godina SSSR konačno raspao i sa njim sva sovjetska nauka počeo sam da se bavim svojim ličnim istraživanjem, time što me je zanimalo. Ovo su ti instrumenti koje smo napravili, to je razvoj te iste teme. Teme koja ima svoje korjene u tkz. Kirlianovom efektu.”

Pomoći ličnih instrumenata zasnovanim na tom efektu, profesor Korotkov je otišao dalje. U jednoj mrtvačnici Sankt Peterburga on je sprovodio istraživanje aure umrlih.

Profesor dr Konstantin Korotkov: “Ispitivali smo Ijude posle smrti. Zadatak je bio da se snima stanje tog tijela, svakih sat vremena i napravi dinamika tih promjenana. Kada smo dobili prve rezultate vidjeli smo da stanje tijela posle smrti sa stanovišta energetike, zavisi od toga kako je čovjek umro. Prvo, otkrili smo da postoji proces prelaska. To nije trenutni prelaz, već određeni proces tokom vremena. To je vrijeme od 2 do 9 dana, a može biti i dalje, nijesmo imali mogućnost da to pratimo. Najglavnije otkrili smo da zavisi od tipa smrti.”

Kao rezultat istraživanja profesor je izdvojio tri tipa sjaja. Prvi tip, je ne jarki sjaj, Ijudi koji su umri spokojno, priirodnom smrću. Drugi tip, pripada Ijudima koji su umrli neočekivano, npr. u automobilskoj nesreći. Kada čovjek pun snage i energije, trči, iskače na put i njega udara automobil. Teći tip sjaja, sa velikom fluktuacijom i velikom amplitudom svojstven je samoubicama.

Profesor dr Konstantin Korotkov: “Kod samoubica amplituda energije je veoma velika ide gore dolje, pri tom su u početku amplitude jače. Imao sam takav utisak da od toga informacionog bića duša bije u ćeliju i ne može da nađe izlaz.”

Zašto se to tako dešava? Sa naučne tačke gledišta prof. Korotkov nije mogao da nađe odgovor.

Profesor dr Konstantin Korotkov: “Za mene je to bila takva spoznaja. Konačno sam shvatio da je to što je napisano u svetim knjigama istina. Percepcija Ijudi tokom više hiljada godina, je percepcija duše, koja stvarno postoji u realnosti.”

Savremena nauka naoružana je suptilnim sredstvima koji prodiru u anti-materiju crnih rupa dalekih Vasiona, kojima će na kraju dobiti u Velikom kolajderu “božiju česticu”. Higsov bozon bi morao na kraju nesumnjivo da odgovori: Šta je čovjekova duša? Morao, a ne može.

Ako je sa tijelom čovjeka je sve manje-više jasno njemu su neophodni: vazduh, voda, proteini, masti, ugljeni hidrati, vitamini, potrebni su mu mikroelementi, i još mnogo toga.

​”Ali, ne živi se od hleba.” Šta je duši potrebno? Sveštenik Molaj Ravin nesumnjivo odgovara: Molitva. Pri obraćanju Bogu duša se ispoljava posebno jako. Doktor nauka Valerij Sljozin je uradio to što još niko nije uspio. Pomoću naučnih instrumenata je izmjerio snagu molitve.

Dr Valerij Sljozin: “Ispitivao sam sve konfesije, bili su muslimani, budisti, iz raznih hrišćanskih sekti, itd. Odlučili smo da napravimo zapis, sveštenika, tačnije to je bio student duhovne akademije, za vrijeme molitve. Njegovi odgovori su zapisani, dešavali su se zadnjem dijelu mozga. Primijetili smo da se postepeno usporava ritam i na kraju on je stao na faktiči samo 3 Hz.”

Ispostavilo se da za vrijeme molitve kod većine Ijudi usporava ritam rada mozga. Kod odraslog čovjeka oni postaju kao kod bebe.

Dr Valerij Sljozin: “Zauzeli smo poziciju koja je u skladu sa eksperimentima i uvjerili smo se da tokom molitve čovjek odlazi od zemaljskog svijeta, ne prima zemaljske nadražaje, prirode, itd. On je već negdje na drugom mjestu. To usporavanje počinje uvijek tokom molitve. To isto, da se mijenja svijest, primijetio i kod muslimana i katolika. Vidjeli smo postepen prelazak u drugu svijest. To jest, kao da se čovjek nekako isključuje od svog mozga i odlazi percepcijom u drugi svijet.”

Eksperimentalna mjerenja u konkretnim fizičkim jedinicama, u Hz, uvjerili su profesora da je stanje “molitvene budnosti”, moćno sredstvo duševnog zdravlja.

Dr Valerij Sljozin: “Zbog toga sam primio vjeru i krstio sam se kao sratac i takođe vjenčao sa ženom. Pošto sam shvatio da sve to nije besmislica niti izmišIjotina, već je stvarno tako.”

To da molitva i meditacija utiču na čovjekovu dušu, je nekad očigledno. Naučnom senzacijom su se završili eksperimenti zaposlenih u Institutu ekologije čovjeka, Ministarstva zdravlja Rusije. Za mjerenje prostorne heterogenosti u fizičkoj laboratoriji za vodu proizveli su jedinstven instrument koji koristi vodu kao senzor.

Profesor dr Stanislav Zenin: “Prosto to se zove mijenjanje duševnog stanja čovjeka koji sluša taj obred. Tu ima i pjevanja, a najvažnije tu su neki zvuci koji proizilaze od čaša. Instrument bilježi neočekivano, meditacija mijenja strukturu vode. Naše mišIjenje nije samo u našoj glavi. Mozak je otvoreni sistem, koji slijedi okolo dejstva misli. Naše misaone slike ili prosto mišIjenje oni izilaze i sredina se mijenja. I mi mjerimo promjenu tog stanja u fizičkom prostranstvu.

Danas naučnici rijetko spore na temu: Da li postoji duša ili ne? Više se diskutuje o tome: Da li je ona besmrtna? Imaju li duše mjesto gdje se sele? Da li je moguće opštenje sa dušama umrlih? Kod teologa pitanje nad pitanjem je: Kada, u kom trenutku duša ulazi u čovjeka?

Protojerej Konstantin Parhomenko: “U trenutku začeća ili malo kasnije u tu ćeliju u kojoj se razvija novi živi organizam, Gospod šalje besmrtnu dušu. I to je najveća Božija dimenzija koju mi zovemo, Duhom.”

Logičko je sledeće pitanje: Ako duša ulazi u dijete prilikom dolaska na svijet tada u kom obliku? Završnom, zrelom, ili u zametku, kome predstoji da raste.

Jedna od verzija je ova:

Rabin Jozef Hersonski: “Prvo dolazi neveliki dio duše, ako se to može tako reći, i dešava se proces začeća. Duša dolazi sve više i više i embrion se razvija. Posle toga duša cio život biva sve više i više cjelovitija, čovjek biva mudriji, pametniji, razvijeniji, osjećajniji, sa više iskustva, ima više mogućnosti. Razvoj cijeline je uslovljen razvojem duše. Većom infiltracijom duše i tijela.”

Principijelno, sa takvim tvrđenjem saglasne su i druge svjetske religije. A mišIjenja naučnika koji se bave tim pitanjem se razlikuju.

Stanislav Grof: “Pitanje o tome kada se u čovjeka useljava duša nije toliko bitno. Takav pojam kao svijest, prisustvuje čak i kod pojedinih spermatozoida. Zbog toga nas treba da interesuje drugo pitanje: Kada čovjek prestaje sebe da osjeća dijelom opšte svijesti, i razvija svoje sopstveno specifično viđenje sebe u tom svijetu?

Profesor Sljozin ima svoje gledište: “Pri rađanju čovjek posjeduje samo djelić duše. On se ne rađa kao čovjek, već postaje čovjek. Zemaljski čovjek izrasta na Zemlji, ide Bogu i vaspitava, plašim, to može ličiti da plašim. Mogli nije mogao postati čovjek, to je Kiplingova fantazija. To je nepovratni proces, ako u čovjeka nijesu vaspitali čovjeka on će ostati pas cio život.”

Rađanje i smrt. Ovdje se može staviti tačka. A može se staviti i uzvičnik. Znak uživanja i znak tragedije. A možda i pitanje: Da li je zaista smrt znači kraj? Sjetimo se sam Franc List je saopštio Rozmari Braun da je prebivanje na Zemlji samo preludijum za prelijepi život u nebeskom carstvu.

Protojerej Konstantin Parhomenko: “Kada čovjek umire stvarno duša, to jest set psihičkih svojstava takođe i ta Božanska dimenzija, koja živi u čovjeku, nikuda ne isčezava, ne rasipa se, ne umire, ona ide u drugi svijet. Ulazi u drugi svijet, svijet ispunjen dušama umrlih Ijudi. Svijet u kom postoje anđeli i besovi, i opet svete anđeoske sile. U Božiji svijet, u zagrobni svijet, ili govoreći savremenim jezikom, u paralelni svijet, čovjekova duša dolazi”.

Imam Šamil Apautinov: “Duša, taj pojam nema kraja. Po svojoj suštini sa stanovišta islama to je mirski život, to je vrijeme privremenog prebivališta, to je mjesto iskušenja. Prelazeći iz zemaljskog života, čovjek dolazi u Barzakh to je etapa između zemaljkog života i vječnosti. U svakom slučaju mi stremimo ka vječnosti.”

Buda Badmaev (starešina budističkog hrama u Sankt Petersburgu): “Kada je čovjek u svojoj suštini zloban naravno da ne može dobiti dobru podjelu. Kada praktikujemo dobrotu, Ijubav, samilost. Kada praktikujemo unutrašnje takvo spokojstvo i radost tada čovjek spokojno, jasnim umom, spokojno bira prijatnu za sebe podjelu u sledećem životu.”

Slike raja i pakla su detaljno opisivali pjesnici, muzičari, slikari u svim vremenima. Riječ ima nauka, da li je odgovorila ona na pitanje: Šta se dešava sa dušom posle zemaljskog postojanja?

Možda ne konačan, ali određeni zaključak je dala osoba neustrašive naučne misli, Natalija Petrovna Behterjeva:

“Cio život sam proučavala živi čovječiji mozak. Opšti moj zaključak je: Određeni procenat Ijudi nastavlja da postoji u nekom drugom obliku, u obliku nečega što se odvaja od tijela, tome ja ne bih željela da dam drugačiju formulaciju, od duše. “.

(Dio teksta iz filma “Duša – Putovanje posle smrti”)

Prevod: Beba Murutaović

Ništa nije slučajno, zato treba izvući pouke

Prvo – prihvatite situaciju kakva jeste. Na primjer, ja prihvatam situaciju u svom životu, postupcima, riječima i mislima.
Samim tim preuzimate odgovornost za svoje djelovanje i otvarate vrata mudrosti. To je jedini put ka prosvetljenju. Ako ste odlučili da prebacite odgovornost na nekog – pošli ste pogrešnim putem koji vodi ka duhovnoj degradaciji. Tamo rasta nema.
​​
​Drugo – (mentalni rad) otkrijte i osvijestite grešku, koja je prouzrokovala neprijatnu situaciju. Možda razumevanje neće odmah doći, ali razmišljanje će uroditi plodom, to će biti kao otkrovenje. Imajte na umu da ništa nije slučajno, zato na vrijeme zatvorite usta svom egu, koji će pokušati da zaustavi analizu. Ovdje nije suvišno da se sjetite šta ste govorili svom oponentu u nekoj neprijatnoj situaciji. Ako u čovjeku ima nešto što vas nervira, onda to i vi imate. Kucajte i otvoriće se …

Treće – duhovni rad na sebi – iskorenjivanje otkrivenih uzroka – aspekta ega. Tehnika ima mnogo, mogu se jednostavno kontrolisati misli, pratiti ispoljavanje određenog aspekta ega, osvijestiti ga (prihvatiti), i on će postepeno nestati. Takođe može se ciljno usmjereno prektikovati suprotnost datog aspekta. Probajte različite varijante. Spoljašnja realnost – to je manifestacija vašeg unutrašnjeg svijeta.

Želja da se promijeni svijet ili drugi čovjek je – čista manifestacija ega. Zbog toga, iskorijenite u sebi sve pokušaje da radite to i mislite o tome. Shvatanje da ništa ovdje nije slučajno, će ubrzati vaš put. Okruženje će se promijeniti kada se promijeni vaš unutrašnji svijet!

Prevod teksta: cluber.com.ua

​Prevela: Beba Muratović

Tajne privlačenja srodne duše

Obično inspirišem ljude na novo razumijevanje i dajem ključeve za rešavanje njihovih problema. Sada shvatam da su se vremena promijenila.

I umesto da vam dam gotov odgovor, mnogo je produktivnije da vam pokažem algoritam – kako da pronađete gotove odgovore unutar sebe, kako da podržite sebe u situacijama u kojima gubite povjerenje u dobru budućnost, ili ne razumijete kuda da idete.

​Zato, predlažem da obratite pažnju na dva veoma jednostavna aksioma. Zapamtite dobro ova dva pristupa životu i tada možete kroz ovu prizmu da posmatrate bilo koju vašu životnu situaciju.

Podsjećam vas da aksiom – znači to je istina, prihvata se bez dokazivanja. Mi jednostavno vjerujemo da je to tako. To vam govorim jer sam se uvjerila u to kroz iskustvo – tako i jeste. Mudri ljudi kažu da tako funkcioniše Univerzum.

Prvi aksiom: ako postoji problem, postoje i resursi za njegovo rešavanje

Prvi aksiom kaže da ako u vašem životu postoji problem (nevažno da li je to bolest, teška situacija, neka teškoća), znači da sigurno imate resurse da ga riješite. Razmislite o tome. Ako kao aksiom prihvatite tu činjenica, da sa prihvatanjem problema imate i njegovo rešenje, sačuvaćete mnogo energije koja odlazi na sumnje.

Šta je problem? Problem – to je prepreka na putu prema vašoj sreći. Šta je prepreka? To je događaj, energija ili misao, koja zadržava protok vaše životne sile. I gdje postoji prepreka, dolazi do zagušenja. U tijelu se obrazuje bolest ili neprijatnost u organizmu.

To je vaša energija, samo ta energija ne teče glatko i spokojno tamo gdje treba da teče po vašem izboru, već se zaustavlja preprekom. Štaviše, energija zbog te prereke može postati močvara, ako ta prepreka ostane na njenom putu.

I ista ta energija je gorivo, pokretačka snaga koja će pokrenuti turbine vašeg života kada pažljivo i pravilno iskoristite taj tok, odnosno, kada razumijete problem.

Dakle, ponavljam – ne šalje nam Bog ispite koje nijesmo u stanju da riješimo. Ako imate pitanje, onad imate i odgovor na njega. Konkretno, u vas je odgovor na njega. Stoga, se ovaj pristup životu – ja tražim odgovor, kako da delujem, znajući da on zaista postoji – veoma razlikuje od običnog odnosa prema svojim problemima, kada sumnjamo: Hoće li se ikada riješiti ovo, možemo li ikada ovo promijeniti …

Ovdje je samo stvar izbora. Ako ste odlučili da to promijenite, znači da ćete to promijeniti. Prije ili kasnije, na jedan ili drugi način, ali vi imate energiju da to promijenite. Ovo je prvi aksiom.

Drugi aksiom je: na šta usmjerimo pažnju to jača

Kada želimo da se oslobodimo problema, mi mislimo mnogo o njemu. Analiziramo problem, gledamo na svoje neprijatno stanje … tako usmjeravamo našu energiju na problem.

Dakle, kada imate problem, uradite drugo. Posle toga kada ste uvidjeli problem, navedite da želite da živite bez njega, kakvi želite da budete ako taj problem ne bi postojao, kako vidite sebe, ako tog pitanja, te teškoća u odnosima sa bliskima ne bi bilo …

Navedite to šta želite, a ne to od čega želite da se izbavite. Pereformulišite problem u pozitivnom smislu: ” Hoću da postignem u mom životu to…”

Ako pogledate na bilo koji problem polazeći od ovoga, šta želite da imate umjesto njega, sami ćete vidjeti, da veliki broj različitih načina za izlazak iz te teške situacije je moguć.

Hajde da pogledamo ove aksiome na primjeru pitanja: “Uprkos toga što sam odavno prihvatila svoje tijelo, i za mene je prestao da bude problem, moj izgled, i dalje je unutra živ strah da se neće svidjeti onome ko se meni sviđa. Šta raditi sa tim strahom? ”

Hajde sad da pređemo na situaciju traženja posla. Na primjer, želite da nađete dobar posao, sa kojim ćete biti zadovoljni, gdje ćete moći da se pokažete, gdje ćete dobiti ekvivalentno svojim talenatima – dobru platu. Ali vi se bojite da nećete dobiti takav posao.

Ako razmišljate o tome kako da dobijete taj posao, vićete biti nervozni, i vaši profesionalni kvaliteti – vaši talenti, vaše sposobnosti – neće biti upotpunosti ispoljeni u vašem ponašanju. I poslodavac jednostavno neće znati ko ste vi profesionalno.

Ali ako ste maksimalno bili svoji u vreme intervjua, i nijeste dobili taj posao, tada bi ta činjenica, da nijeste dobili posao, iako ste bili maksimalno svoji – bila veoma korisna činjenica za vas. Vi ste pokazali ko ste – vaše najbolje kvalitete, vaše talente, vaše sposobnosti – a poslodavac vas je odbio. To znači da ako bi sa svim tim kvalitetima došli na taj posao, tamo bi se mučili. Vi nijeste kompatibilni sa njima.

Vrlo često ljudi misle da je privlačenje seksualnih partnera ili romantičnih odnosa zasnovano na nečem spoljašnjem: sviđa se, ne sviđa. Ne, dragi moji. Svaki par koji ima bilo kakvu budućnost, privlači se bez obzira na soljašnjost. Oni se privlače zahvaljujući unutrašnjim sličnim vibracijama. To je kao dvije note koje zvuče harmonično.

Stoga, ako imate strah daćete propustiti svog čovjeka, pred vama je potpuno drugačiji zadatak: ne da se borite sa strahom, već da maksimlno prihvatite sebe i osjećate se u svom tijelu takvim kakvi jeste, sa ljubavu prema sebi.

Da bi u vašem tijelu, na vašem licu, u vašim gestovima, u vašem pristupu, u vašem pogledu, u vašem govoru maksimalno sijala vaša duša. A tada je nemoguće propustiti čovjeka koji je sa vama kompatibilan.

​A ako budete brinuli, da mu se možda nećete svidjeti, sumnjali, da li ste dobri ili ne, možete u tom trenutku da ne budete svoji. U tom trenutku prosto vas nema u toj ljusci. Nije iznenađujuće, da vas možda bliski po duhu čovjek ne prepozna.

Hajde da se vratimo na aksiome, sa početka našeg razgovora. Ako promijenimo pitanje od “Kako da se oslobodim straha da li ću se svidjeti osobi koju želim” na ” Šta da učinim da bi moj izabranik mene spoznao, vidio, odgonetnuo?”, Odgovor se sam nameće: biti maksimalno u sebe, biti maksimalno ispoljen u svom tijelu, u svom pogledu, u svom pristupu.

Mi često miješamo dvije stvari: s jedne strane – kako da se oslobodimo prepreka, s druge strane – kako dostići to stanje, koje će nas dovesti do pobjede. Mi ne treba da se oslobodimo prepreka, već treba da idemo prema tom stanju.

Pažnju ne treba da usmjerite na problem, već na stanje koje želite da se razvije.

Želim vam da vjerujete u sebe.

Autor: Svetlana Dobrovoljskaja

Tri ožiljka iz detinjstva koja traju zauvek

Djetinjstvo je period života u kome se nalazi jedan paradoks: u stanju smo da postavimo betonski temelj u vrlo kratkom vremenskom roku čak i ne shvatajući to, a u isto vrijeme se stvarju veoma duboki ožiljci na duši.
Sa 4 godine već počinje da se definiše naš način života. Od tog trenutka, ono što ostaje jeste da razvijemo ili usporimo inerciju koju smo uspostavili tokom prvih godina života. Djetinjstvo ostavlja ožiljke koji traju zauvijek.
​To su neizbrisivi znaci, koji se uglavnom odražavaju na stav koji imamo prema sebi i prema drugima. Međutim, neki od ovih ožiljaka su više uporni i dublji, zbog velikog uticaja koji uzrokuju u umu djeteta.

“Najbolji način da djeca budu dobra je da ih učinite srećnim.”
-Oscar Wilde-

​3 ožiljka koja se stvaraju u djetinjstvu

Nepovjerenje koje potiče još iz djetinjstva

​Kada je dijete manipulisano ili izdato od strane roditelja ili staratelja, teško će vjerovati drugim ljudima ili sebi. Moraće se boriti svom svojom snagom protiv tendencije da nema povjerenja u sposobnost uspostavljanja intimnih veza sa drugima.

Vi prevarite dijete kada mu obećate stvari koje ne može imati ili koje mu vi ne možete ispuniti. Iz tog razloga, važno je da date djetetu igračku koju ste mu obećali, da ga povedete u park na zakazani dan i posvetite mu vrijeme koje ste mu obećali da ćete izdvojiti. Ove akcije u očima odraslih mogu ostati neprimećene ili nevažne. Međutim, za djecu predstavljaju očekivanja od najdražih.

Ako dijete primećuje da njegovi roditelji lažu, saznaće da riječi imaju malu vrijednost. On će stoga imati poteškoće da povjeruje u ono šta drugi kažu i moraće mnogo da se trudi da ispoštuje svoju riječ. Ovaj ožiljak znači da, tokom razvoja, dijete će imati velike teškoće da uspostavi odnose sa drugima i da izgradi pravu intimnost – u kojoj bi se osjećao sigurno sa nekim.
Strah od napuštanja

​Dijete koje se osjeća usamljeno, ignorisano ili napušteno, počeće da vjeruje da je usamljenost potpuno negativno i odlučiće se za jednu od sledećih izbora: ili da postane previše zavisan od drugih, tražeći stalno da ga neko štiti i prati, ili da odustane od druženja sa drugima, kao mjera predostrožnosti da ne trpi potencijalno napuštanje.

Oni koji prate trag zavisnosti će moći da tolerišu bilo kakvu vrstu veze sve dok se ne osjećaju sami. Oni vjeruju da su potpuno nesposobni da se suoče sa samim sobom i stoga su voljni da plate bilo koju cijenu da bi imali društvo.

One koje vodi strah od napuštanja ka putu nezavisnosti po svaku cijenu nijesu u mogućnosti da uživaju u iskrenoj naklonosti voljene osobe. Za ove ljude, ljubav je sinonim za strah. Što više ljubavi doživljavaju ,više će povećati njihova anksioznost i želja da pobjegnu. To su ljudi koji žele da zavrže neizvjestan odnos koji bi im omogućio eventualni raskid sa voljenom osobom.

Strah od odbijanja

Dijete koje su roditelji kontinuirano kritikovali , postaje neprijatelj samog sebe. Na taj način razvija unutrašnji dijalog u kome su konstante samopovređivanje i samouništavanje.

Ovo dijete, u odrasloj dobi, vjerovatno nikad neće biti u saglasnosti sa onim što radi ili misli. Uvijek će naći način da sabotira svoje planove i biće mu teško razumjeti da on takođe poseduje vrline i da može uspjeti. Ono će smatrati da ne zaslužuje ljubav ili razumjevanje bilo koga, i da njegovi izrazi ljubavi prema drugima nemaju validnost.

Uopšteno govoreći, ova djeca će se pretvoriti u izolovane i nedovoljne odrasle osobe, koje će reagovati panično u situacijama društvenog kontakta. U isto vrijeme, oni će biti izuzetno zavisni od mišljenja drugih. Suočeni i sa najmanjim kritikama, oni se potpuno umanjuju, jer ne mogu razlikovati objektivno posmatranje od ličnog napada.

Ako pored toga što je odbačeno, dijete takođe i ponižavano, posljedice će biti još ozbiljnije. Poniženje ostavlja osjećanja ljutnje, koje se pretvaraju u kontinuirani osjećaj impotencije. Ovo stanje često transformiše ljude, čini ih neosjetljivim tiranima, te ih dovodi do ponižavanja drugih.

Ožiljci koje stvaraju ova iskustva iz detinjstva veoma su teško mogu izlečiti. Međutim, to ne znači da nije moguće ili da se ne mogu pozitivno transformisati. Prvi korak je da ih prepoznamo i da budemo svjesni da moramo raditi na njima, kako bi ih spriječili da odrede ostatak našeg života.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/cicatrici-infanzia-durano-sempre/

Prevele: Ana i Beba Muratović – bebamur.com ​​​​​​

Volim se dovoljno da te izbacim iz svog života

Teško mi je voljeti sebe. Većinu vremena, dopuštam da moje nesigurnosti budu slobodne. Zabrinuta sam za moju težinu, moju kosu, moju kožu, moj glas. Uvjerila sam sebe da sam neuspjeh. Ja se stalno pitam što bih mogla raditi drugačije jer osjećam kao da sam uvijek jedan korak iza.

Postoje dani kada se iznenadim u svom odrazu jer se osjećam kao da nisam dovoljno zgodna. Dani kada šutim u razgovorima jer se osjećam kao da nisam dovoljno zanimljiva. Dani kada se držim natrag od toga što očajnički želim činiti jer se osjećam kao da nisam dovoljno inteligentna ili dovoljno talentirana ili dovoljno vrijedna.

Rijetko je da ja mislim vrlo dobro o sebi, da na prvo mjesto stavim sebe. Većinu vremena kritiziram se, otkrivam više i više razloga da se mrzim.

Ne volim se koliko bih trebala – ali volim se dovoljno da te izbacim iz mog svijeta.

Znam da zaslužujem bolje od onoga što si mi priuštio. Iako me glas u glavi provodi kroz pakao vrijeđajući me, manipulirajući me i lagajući mi o tome kako nikada neću postići ništa, to ne znači da ćeš ti morati učiniti isto.

Sebe tretiram jadno, ali ti me nećeš tretirati loše. Ne možeš gaziti preko mene. Ne dobijaš takvu moć nad mnom.

Prihvaćam kritike i uvrede od sebe, ali ja to neću prihvatiti ni od koga drugog. Ne više.

Ja sam još uvijek u procesu učenja da volim sebe. Toliko je puta kad sam se osjećala kao da se ne krećem naprijed, kao da sam još uvijek ista nesigurna osoba, ali možda je prvi korak prema samoljublju izbaciti tebe iz mog života. Možda je prvi korak okružiti se ljudima koji me podižu, a ne s ljudima koji me ponižavaju.

Nikad neću uspješno naučiti voljeti kad ima ljudi poput tebe koji inzistiraju na ponižavanju. Tko se ponaša kao da su moja osjećanja teret je za njih. Tko ignorira moje mišljenje. Tko me samo pozove kad im to odgovara.

Ne želim da mi više daješ razloge da se mrzim. Već imam dovoljno.

Nisi zdrav. Ti si toksičan. Ti si otrov.

Možda se ne volim dovoljno da hodam bez šminke ili objavim spontane slike bez filtra – ali volim se dovoljno da te izbacim iz mog svijeta. Volim se dovoljno da podignem svoje standarde.

Naše srodne duše su zapravo ogledalo naše duše

”Ljudi misle da je srodna duša savršeno uklapanje i to je ono što svi žele.Ali prava srodna duša je ogledalo, osoba koja vam pokazuje sve što vas zadržava, osoba koja vas navodi da obratite pažnju kako biste mogli promijeniti svoj život.” -Elizabeth Gilbert

Jednog dana ćete susresti čovjeka ili ženu svojih snova i oni će popraviti sve vaše slomljene komadiće i učiniti vas kompletnim.Taj koncept je netačan, u odnosu na ono što je zapravo srodna duša – ogledalo.

Kada vjerujemo da postoji još jedna osoba koja nas može učiniti cjelovitim, nedjelotvorno smo sebe nazvali ”nepotpunim”, ali mi smo sve osim toga.Imamo moć u sebi da postignemo to jedinstvo, ne smijemo pokušati pronaći odgovore u nekom drugom.

Misleći da smo samo polovice koje trebaju postati potpune, mi zapravo tražimo druge koji sebe vide kao polovice.Ali šta to ostvaruje ? Ako se osjećate poput razbijenog duha, onda ćete vjerovatno privući isto.

Jeste li ikad bili nazvani ”popravljač” u vezi ?

Istina je da, nije život nekog drugog koji želite osvijetliti – to je vaš.Ovo je samo način vašeg višeg jastva da dobije vašu pažnju.

”Tako je tamno, ne vidim nikakvu svjetlost oko mene.To je zato što svjetlost dolazi od tebe.Ti ga ne možeš vidjeti, ali svi drugi mogu.” – Lang Leav

Svaki od nas ima svjetlost i tamu unutra.Nikad nismo potpuno jedno ili drugo, neko kombinacija.Zbog toga se neizbježno suočavamo s trenucima u kojima se tama osjeća kao da sipunjava više prostora, a zatim gledamo u tuđe svjetlo za restauraciju i ravnotežu.

Srodna duša nije osoba koja će vam donijeti mir žrtvovanjem vlastitog.Umjesto toga, pomoći će vam da pronađete svjetlo u sebi, čak i ako je lekcija bolna… i to obično jest.

Upoznat ćemo ljude u našem životu koji nas prisiljavaju da pokupimo razbijene krhotine bez straha od krvarenja.Njihove lekcije će nas naučiti da prihvatimo sebe i najteže od svega, da se volimo kakvi jesmo.

Ova srceparajuća priča će vas naučiti zašto je moć zahvalnosti izvor Božanske energije

Razmjena zahvalnosti i ljubavi ima iznenađujuće ogromne moći nad svakim ljudskim bićem i svemirom kao cjelinom. Kao što već znate sve je povezano, tako su i naši osjećaji i energija koju širimo.

Da biste to saznali, samo morate pročitati jednu zanimljivu priču Sarah Prout gdje dijeli svoje lično iskustvo koje je zapravo promijenilo njen život. Pokušajte:

Prije nekoliko dana u žurbi sam se vratila u ured, ali morala sam natočiti gorivo u automobil. Skinula sam kreditnu karticu i vidjela malu poruku koja je glasila: “Potraži blagajnika.”

Uh. Moja razina strpljenja odmah se smanjila. U skoro 9 mjeseci trudnoće i ograničenon vremenu, nisam htjela ulaziti u trgovinu, čekati, razgovarati i platiti.

Na ulazu, krezavi čovjek mi je pridržao vrata da uđem, bilo je tako slatko. Imajući ogroman stomak čini ljude pristojnijim i obazrivijim, to je sigurno.

“Koliko još imate do poroda?”, Upitao je blagajnik.

Rekla bih da je tip bio u ranim tridesetim. Nije rekao ni riječi osobama koje je uslužio prije mene.

“Krajem decembra”, odgovorila sam.

A onda je rekao nešto što me natjeralo da shvatim zašto mi se kartica nije učitala na pumpi. Trebala sam biti tu u toj trgovini u tom trenutku.

“Moja žena i ja izgubili smo trudnoću u posljednjih 10 tjedana. Bilo je tako teško to podnijeti. Iskreno, jedan od najtežih gubitaka mog života. Oboje smo bili jako tužni, pogotovo moja supruga. ”

Moje srce je potonulo. Osjećala sam njegovu bol, a također sam znala da je moj stomak bio podsjetnik na to.

“Žao mi je. Znam kako je to, stvarno. Izgubila sam 6 beba, ali ovo je broj 4 za mene. Doktori su mi jednom čak rekli da će biti nemoguće da imam svoje dijete.”

Pogledao me u potpunom šoku.

“Šest gubitaka? Kako ste to podnijeli? Kako ste imali snage nastaviti pokušavati? ”

Sarah nastavlja priču priznavajući koliko je važno da ona vidi da je slučajni tip na benzinskoj pumpi pokazao zanimanje i barem malo empatije za gubitkom totalnog stranca. To joj je pokazalo zahvalnost, a njezina zahvalnost joj je davala snage da nastavi i postaje jača osoba.

Danas je uspješan pisac, ali njezina snaga bila je u njenom samopoštovanju i ZAHVALNOSTI. Unatoč svemu, bila je i zahvalna je na svom životu i poziva nas sve da slijedimo njezinu energiju i motiviramo se zahvalnošću i poštovanjem – prema sebi, a zatim prema prirodi i svim drugim ljudima i bićima na ovom planetu.

Zapravo, većina nas pada u tešku depresiju ili krivi druge zbog onoga što nam se dogodi. Nitko zapravo ne želi vidjeti svijetlu stranu kad je najteže i to je naš veliki problem. Isto tako, kad stvari dobro napreduju, nikada ne uzmemo u obzir negativne aspekte i moguće neuspjehe. Zbog toga, neočekivani kvarovi izgledaju kao kraj svijeta većini ljudi.

Ključ je pronaći ravnotežu u svemu – ta se ravnoteža naziva zahvalnost, ili barem jedna od ključnih komponenti za osiguravanje ove ravnoteže. Pokušajte živjeti ovako i potpuno ćete kontrolirati svoj bijes, više ćete se ispuniti sa sobom i osjećati ćete se udobnije unutar vaše kože. Za ostalo – neka magija radi!

Kako da PREPOZNATE LJUBAV svog ŽIVOTA: Sklopili ste sporazum PRE rođenja

Nema ispravnog načina definisanja onoga šta je srodna duša;međutim, grubo se može reći da je srodna duša neko s kim imate osjećaj duboke ili prirodne povezanosti.To može uključivati kompatibilnost, ljubav, skrb, duhovnost i mnoge druge čimbenike.

Sve ovo još uvijek ne može definisati šta je srodna duša.Dopustite mi da objasnim.Prije toga, dopustite mi samo reći da vaša duša ne mora biti vaš ljubavnik.Može biti i prijatelj.Uloga srodne duše je da se osjećate potpunim .

Kako bi je najbolje objasnili, srodna duša je neko ko vidi vaše demone i umjesto da vas napusti zbog njih, oni će ih ušutkati.Oni su vaš dom.Vaš tajni bijeg.

Kako da znate da ste pronašli srodnu dušu?

Kada pronađete drugu polovinu, bit ćete na drugoj razini mira.Pozitivnost u vašoj auri će se umnožiti i svaka bol koju ste ikada osjetili biće nevažna.

Oni će imati neobjašnjiv način smirivanja čak i kada se svijet raspada.Takođe je rečeno: ”Prema grčkoj mitologiji, ljudi su izvorno stvoreni s četiri ruke, četiri noge i glavom s dva lica.U strahu od njihove moći, Zevs ih je podijelio na dva odvojena dijela, osuđujući ih da provode svoje živote u potrazi za drugom polovicom.”

Ako ste pronašli svoju srodnu dušu, pronašli ste više od ljubavi.Pronašli ste sebi partnera koji će biti uz vas kroz dobro i zlo, čak i ako to ne tražite od njih.Ne možete raskinuti sa svojom srodnom dušom.Situacije bi mogle biti teške, ali oboje ćete se uvijek vratiti jedno drugome jer se tako osjećate potpunim.

Oni će postati više od osobe u vašem životu.Oni će biti životni stil koji živite.To ne znači da ćete izgubiti svoj identitet ili individualnu prisutnost, ali možete biti sigurni da će ljudi vidjeti znakove vaše srodne duše u vama.

S njima, zauvijek neće biti samo riječ.Oni će oživjeti tu riječ i počet ćete živjeti zauvijek u trenucima.Intezitet njihove ljubavi bit će toliko dubok da ćete ga osjetiti čak i kada ste kilometrima daleko.

Nema skrivanja od vaše srodne duše jer će vas ona pronaći i pokazati zašto vam nije uspjelo sa nekim drugim prije njih i zašto neće biti niko posle njih.Oni će vam pomoći da budete najbolja verzija sebe.Oboje ćete pomoći jedno drugome a da ni ne shvatate.

Vi ćete živjeti ljubav koja postoji samo u knjigama.Samo da su oni pored vas i da ih držite za ruku osjećat ćete se kao da imate cijeli svijet.Jedini nedostatak veze sa srodnom dušom jest da, ako ih izgubite zbog neizbježne okolnosti, dio vas će umrijeti iznutra.Žao nam je, ali moramo to reći.

Da, sve ovo je istina.I u redu je ako niste mogli pomisliti an nekoga dok ste čitali ovo.Svi mi se nalazimo na različitim razinama života.Naći ćete svoju drugu polovinu kada dođe vrijeme i ne morate ih tražiti.Oni će pronaći svoj put doma a tako ćete i vi.Zato sjednite i opustite se.