San ti se ne ostvaruje? Jesi li siguran da si spreman za njega?

Sanjaš o radu na televiziji. I onda počinju da te snimaju prijatelji – sramežljiv si, skrivaš se iz kamere, tražiš da uklone video klip. Univerzum misli: “Evo, dajem mu testove, a on bježi.”. I ne ostvaruje tvoju želju.
​Sanjaš da živiš u drugoj zemlji. A ponuđenu mogućnost da dobiješ posao – odbacuješ, kažeš, plaćaju malo ili gore od toga – sebe smatraš nedostojnim toga. Univerzum razmišlja: “Pa, daću mu besplatnu turneju po Evropi, samo treba da učestvuje u takmičenju”.
I ti si vidio obavještenje na društvenim mrežama, misliš, “Da, očigledna glupost” i povlačiš stranicu ka dolje.

Ili sanjaš o automobilu. O Leksusu, na primjer. A naravno, pri tom, ne znaš voziti, i ne tražiš povećanje plate na poslu – sramota te. Ne želiš da pokreneš svoj biznis, iako te odavno pitaju. “Pa, kad ćeš već?”

Takvih priča ima MILION. Kada ljudi mnogo žele, vizualizuju, prepisuju san na desetine tabaka, a “ne ide”. Pitamo se zašto? Možda zato što sami nijesmo spremni za naše želje?

U zavisnosti od stepena razvitka tvoje intuicije i osjetljivosti, možeš prepoznati i najmanje znakove, a možeš ih i vidjete samo kada te konkretno svijet udari čekićem po glavi.

Primjer malog znaka. Ti si računovođa, želiš da napustiš svoj posao i uputiš se na putovanje po cijelom svijetu. Bojiš se da nećeš imati dovoljno novca, a i nikada nijesi radio daleko. Uđeš onda u lift na poslu i čuješ razgovor dva stranca da je poreban računovođa za rad daleko. Tvoje dejstvo: smatraš to slučajnošću i zaboraviš ili prepoznaš znak sudbine i raspitaš se za detalje!

Ako zbog svojih snova ne možeš čak skupiti hrabrost da se umiješaš u razgovor dva čovjeka u liftu, zašta si ti uopšte sposoban? Hoćeš li čekati sve dok ti svijet ne donese nešto na srebrnom poslužavniku? Pa, čekaj.

Ti si spreman za san kada:

imaš povjerenje u svijet: sve dolazi u potrebno vrijeme, ne zahtijevaš “ovdje i sada” i ne propisuješ scenarije kako to treba da dođe. Samo vjeruješ da će to biti!

slušaš sebe: to nije nametnuti san, već lično tvoj, ako si ga preželio – to je normalno! Ne mučiš se, da dobiješ ono što tvoja duša više ne želi;

DJELUJEŠ! Čak i malim koracima malo po malo, ali ideš prema svom velikom snu;

ne postavljaš uslove: što je više “ako”, to je više prepreka za snove. Znači, nijesi spreman za njegovo ispunjenje, kada postaviš prepreke, čak i na podsvijesnom nivou;

možeš početi da živiš svoj san upravo sada! Mnogi žele, na primjer, kuću pored mora, da posjete Ameriku ili da putuju po čitavoj zemlji autostopom, ali “nekad kasnije.” Ako nijesi spreman da počneš sada, onda nijesi spreman za ostvarivanje svog sna.
Biti nespreman je normalno. Nenormalno je da se žrtvuje, ide na silu i protiv želje. Naravno, što je veći san, to je veći strah koji treba prevladati i tim je teže izaći iz zone komfora. Ali, s druge strane, veća euforija će te tjerati prema ishodu.

Ako si spreman za svoj san – djeluj! Ako te nešto ometa, treba da shvatiš šta je to. I što prije, to je bolje. Budi svoj. Niko neće stvoriti tvoj život za tebe!

Autor – Anna Petrova

Prevela: Beba Muratović – bebamur.com ​​​​​​​ ​